Icon-Contact Icon-Contact Icon-Close Icon-Close
Icon-Close

Ugovorite termin

Ugovaranje termina
Pišite nam!
* Obvezno polje
Icon Service Hotline
Telefon:
Icon Termin
Ili ugovorite termin online
Icon-Search

Sjećanja: zrcalo našega života

Fotografija s uspomenama na prošlost

Pripovijedati jedni drugima stare priče, osvrtati se na lijepe trenutke i zajedno se s užitkom predati sjećanjima – zašto putovanje u prošlost daje snagu i sjećanja sa starenjem dobivaju novo značenje.

Ima stvari i trenutaka u životu kojih se uvijek iznova rado prisjećamo. Kada na radiju zasvira neka lijepa melodija iz naše mladosti. Kada u pozadini govori neki dobro poznat glas pa imamo osjećaj da se poznajemo već čitavu vječnost. Ili kada u šetnji osluškujemo smijeh djece na igralištu i utonemo u misli. Iskoračujemo iz sadašnjosti, uranjamo u prošla vremena. Dok smo i sami još bili djeca.

Sjećanja su zrcalo našega života. Najčešće određeni tonovi, šumovi ili zvukovi u našem svakodnevnom životu u nama pokreću posebna sjećanja i nostalgične osjećaje. „Mi upijamo nebrojene dojmove preko različitih osjetilnih kanala i pohranjujemo ih. Mirisi i akustični podražaji mogu izazvati posebno snažna sjećanja“, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja dr. Marie-Luise Hermann. Čujemo nešto i ubrzo nakon toga nam se pred očima odvrti cijeli film. Ponovno doživljavamo stvari – i tako uvijek iznova.

Snaga sjećanja

„Sjećanja su cjelokupno iskustveno blago čovjeka – od njih smo satkani. Svaka biografija postoji samo jednom, naša nas povijest čini jedinstvenima“, kaže stručnjakinja. Stoga je ono čega se sjećamo uvijek vrlo osobno. „Mi uvijek pravimo izbor onoga čega se želimo prisjetiti i koju stranu medalje želimo više produbiti. Kao što i naše misli mogu biti usmjerene pozitivno ili negativno, i ovdje je to osnovni psihološki stav.“ Bavljenje prošlošću pomaže nam da posložimo ono što je u našem životu bilo dobro i ono što je bilo teško.

Sjećanja zato mogu biti važan izvor snage i pozitivno se odražavati na dobro osjećanje, osobito u starosti. Jedno ispitivanje koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Queensland u Australiji s ispitanicima u dobi između 65 i 90 godina pokazuje da lijepa sjećanja poboljšavaju imunološki sustav. „Dok smo mladi više sanjamo o budućnosti i živimo okrenuti «prema naprijed». U drugoj polovini života pak postajemo svjesniji svega onoga što je već iza nas i nepovratno je prošlo. No, tada nam ostaje mogućnost «unutrašnjeg putovanja» u sjećanja ili maštu“, kaže Marie-Luise Hermann. To dovodi do toga da nam vlastito djetinjstvo i mladost odjednom postaju sve bliži što smo stariji. U tom razdoblju doživljavamo prvi put sve ono što kasnije pripada u odraslu dob: prvi dan škole, prvi poljubac, prvi veliki ispit, prvi posao itd. A prema riječima psihologinje, lakše se prisjećamo nečega što je povezano s intenzivnim emocionalnim iskustvom. Zato su takva sjećanja posebno intenzivna.

Slušati (čuti), sjećati se i doživljavati

Znanstvenim rječnikom, u ovom se kontekstu govori i o takozvanom „reminiscence bumpu“ ili „efektu reminiscencije“. On znači da se većina ljudi starijih od 40 godina bolje sjeća događaja iz vremena odrastanja nego vremena nakon toga. „S lijepim uspomenama iz djetinjstva mnogi povezuju određenu bezbrižnost i živost. Izvlačenjem ovih zaigranih strana one se također mogu ponovno probuditi“, kaže Hermann.

Sjećanja postaju još ljepša kada ih možemo podijeliti s obitelji i prijateljima. „Napetost pripovijedanja, slušanja i razumijevanja oživljava kod obje uključene strane ponovno proživljavanje i doživljavanje osjećaja izbliza – netko se raduje s nama, smije se, ježi se od straha i užasa ili je dirnut teškim stvarima“, objašnjava psihologinja, „Proživljeni život time posebno dobiva na cijeni.“ Ne glasi uzalud jedna stara japanska mudrost: „Dobra sjećanja nose naš život.“